Jedno đače prvače je već dovoljno naučilo da napiše pesmu posvećenu svojoj školi. To je Nika Radonjić Đorđević 1/4 - nadamo se budućim pesmicama.
Ruka u ruci
I pesme zvuci
Zastava đačka
Do zvezda stiže.
Tvoji su đaci
Svetski prvaci,
Ponosna krila
Svoga Dragiše.
Moja prijateljica Lija
Pametna je ona moja prijateljica Lija,
sa lovcima po šumi stalno šale zbija.
Ima puno drugara što je mnogo vole,
pa joj oni javljaju kad su došli da je love.
Psi je stalno jure al' im ona beži,
nekad brzo trči, nekad samo leži
i mrtva se pravi,
kad opasnost prodje u šumi se slavi.
I sve tako stalno u krug,
ali ja je volim, ona je moj drug.
Elena Perišić II/2
VERUJEM...
Vera-reč od samo četiri slova, a moćnija je od bilo čega. Da razjasnimo, verovati ne znači samo biti religiozan. Veru nosimo u sebi, ma koje god da smo veroispovesti.
Verovati ne znači čekati da nam se snovi ostvare, a da, pritom, ne preduzimamo ništa. Vera je lek za sve bolesti i ko taj lek pronađe, srećan je čovek.
Vera isceljuje, okrepljuje. Pročišćava nas od svega lošeg.
Zar postoji čovek koji ne veruje?
Svi mi verujemo. Izgubljeni-tražimo, nevoljeni-volimo, neshvaćeni-shvatamo. I svi verujemo. I ja verujem, ali još tragam. Tražim sebe i svrhu svog postojanja, jer, ako to ne pronađem, svrha mene i mog postojanja je protraćena. A to nikako ne smem i neću dozvoliti. Jer-verujem!
Verujem u dobre dane. Verujem u pravdu. Verujem da još ima dobrih ljudi. Verujem u reči, mada to donosi posledice, jer se reči retko kad pretvore u delo. Ali, reči nisu krive. Zato im verujem, a ljudima sve manje.
Verujem da postoji neko daleko mesto gde ćemo svi biti isti jer smo različiti. Verujem da će doći dan kada ću svetu moći da pokažem ko sam, a da zauzvrat ne dobijem samo bezdušnu osudu.
Znajte, vera je nesalomiva. Nepokolebljiva. Ma kakva da su vremena. Ma kakvi da su ljudi. Bar verujem da je tako...
Maja Ješić VIII/6
Moj ljubimac
Ime joj je Zara
Za lov baš nema dara
Po ceo dan leži,
U mačje snove beži.
Buši svaki balon
Jede kao slon
Izležava se po kući
Nju treba tući.
Pre će leti da padne kiša
Nego što će Zara da ulovi miša
Nije da ne bi miša smazala
Nego je lenja šapa otkazala.
Rado bih menjao dva dana djačka
Da pola sata postanem mačka
Da me svi maze paze I vole
I da se odmorim malo od škole.
Ognjen Petaković V/2
Sveti Sava
Nema većeg srpskog bića,
Ni važnijeg plemića,
Poznatijeg kraljevića
Od Rastka Nemanjića.
Njega krasi večna slava,
Svetiteljska to je glava,
I zaštitnik đačkih prava,
To je pastir Sveti Sava.
U životu, ne baš kratko,
Nosio je ime Rastko.
A uz ljubav i duhovnost pravu,
Rastko nam podari Svetog Savu.
Ognjen Petaković V/2